Navigation Menu+

Čudesna moć kreativnosti

Posted on velj. 26, 2015 by in Rast i razvoj | 0 comments

be creative

Neki autori (J. Zinker) za kreativnost kažu da je slavljenje nečije veličine, smisao da je sve moguće; kreativnost kao slavljenje života – moje slavljenje života jer odvažno je reći: „Ja sam ovdje! Ja volim život! Mogu biti svašta! Mogu raditi svašta!“.

U literaturi postoji nepregledan broj definicija kreativnosti, po mnogočemu različite ali sadržajno fokusirane oko jednog zajedničkog elementa. Taj element je da je kreativnost proces ili sposobnost koja uvijek uključuje nešto novo – novi pogled na svijet, drugačiji način gledanja na problem, otkrivanje do tada nepoznatog, stvaranje nečeg novog, originalnost… pri čemu je ta novina ekonomična, originalna i primjenjiva unutar određenog konteksta te posebno važno – pozitivno usmjerena, usmjerena na stvaralaštvo, novi pokret, konstrukciju, afirmaciju. Kreativnost se u svakodnevnom, uobičajenom kontekstu uglavnom vezuje uz stvaralaštvo, bilo da se radi o upotrebnim i ukrasnim predmetima, umjetničkim djelima… i uz pojedince, kao da je kreativnost privilegij pojedinaca. Međutim, kreativnost je sve to ali i mnogo više. Ona se u svakodnevnom životu pojavljuje u nepreglednim oblicima i procesima tako da se na kreativnost gleda kao na funkciju egzistencijalnih potreba čovjeka, to je univerzalna ljudska mogućnost i snaga koju imaju sva ljudska bića, u različitom rasponu i intenzitetu. Kreativnost pripada svim područjima života i esencijalna je za sve njegove aspekte i daljnji razvoj u cjelini.

Kreativnost nije samo sposobnost ili karakteristika, ona se odnosi na ostvarenje koje je bitno, koje traži da se izrazi, prizna i uvaži. Bez toga, kao da nismo viđeni, kao da nismo priznati kao cjelovita ljudska bića. Po tome, kreativnost nije samo ekspresija nečijeg iskustva već i socijalni čin – dijelim sebe s drugima i tada moja kreativnost i ja doista živimo pun život. Vrlo često, pod utjecajem raznih socijalnih utjecaja, donesemo odluku da odustanemo od svog vlastitog kreativnog izričaja. Često su u pozadini rečenice „Svi će mi se smijati! To tako nitko ne radi! Mislit će da sam nenormalan/na!….“ Te rečenice dolaze iz onog dijela nas koji je nekad davno, kad smo bili mali, doista usvojio i prihvatio takve vrijednosti, u ime pripadanja. Rast i razvoj kreativnost, i nas samih kao ljudskih bića, traži jednu psihološku sigurnost koja je vanjski određena, a odnosi se na to da će naš kreativan pokret biti bezuvjetno prihvaćen i neće biti evaluiran. Također, kreativnost traži i jednu psihološku slobodu koja proizlazi iz samog pojedinca, tako da je kreativan čin ustvari jedan čin hrabrosti – spremnost da se riskira, pogriješi i ispadne smiješan. U pozadini takvog rizika je potreba bića za čudom, mirakulom jer kreativna pokret doista donosi jednu svježinu i novinu u svakodnevno življenje.

Kreativan čin nije nužno povezan sa materijalnim, znanstvenim, tehnološkim… stvaralaštvom. Kreativan je svaki onaj pokret kojeg napravimo po prvi put, odvažimo se po prvi put na nešto novo, na neku novu našu adaptaciju na situaciju u kojoj jesmo. Svaki put kad osoba zapita sebe: „Kako ovaj put napraviti nešto drugačije?!“, s ciljem rasta i razvoja, progovara potreba njenog esencijalnog bića i počinje kreativan proces. Nekad se to radi s punom sviješću, ponekad je to proces koji ide sam od sebe.

Mnogo je pokreta koje su ljudi napravili dok su bili mali, ovisni o odraslima, tako npr. dječji odlazak u fantaziju gdje je sve divno dok trenutno živi u obitelji s mnogo agresije i zlostavljanja nije ništa drugo već jedan kreativan pokret u ime spašavanja i očuvanja onog esencijalnog diela sebe. Takvih pokreta duše i tijela je mnogo u svakodnevnim primjerima kojeg ljudi rade. Na primjer, majka koja je izgubila svoje dijete i ne uspijeva pronaći način kako da se nosi s tolikom boli,  odlučuje se posvetiti humanitarnom radu; osoba koja je ostala bez posla, umjesto da upada u očaj, uključuje se u lokalne zajednice i udruge da očuva svoj osjećaj smisla i pripadanja širem socijalnom kontekstu; osoba koja je uspješna i zadovoljna na svim poljima svog života, traži nove načine da joj život bude još ispunjeniji i sadržajniji.

Iz svega navedenog, za kreativnost se doista može reći da je ona samo prelaženje granica, afirmacija života – iza našeg poimanja smisla i vrijednosti, život nas pita da potvrdimo našu vlastitu intrinzičnu prirodu, našu esenciju kao ljudskih bića.

 

Andrijana Dominis, prof. psihologije i geštalt psihoterapeut