Navigation Menu+

Depresija kao kreativno iskustvo rasta

Posted on ožu. 31, 2015 by in Rast i razvoj | 0 comments

one tree

Kad se govori o depresiji kao iskustvu povlačenja, odnosno kao depresivnom kreativnom povlačenju, bitno je znati da se takvo iskustvo razlikuje od iskustva depresivnog poremećaja ličnosti i akutne depresije koja se vezuje uz gubitak, žalovanje i traumu. Depresivno kreativno iskustvo karakterizira povlačenje, snižavanje energije, nema uključivanja u ono što osoba stalno realizira s okolinom. Dolazi do smanjenog entuzijazma, kao da se osoba stisne i sve kao da stane, dogodi se neka zaustavljenost. Takvo depresivno-kreativno iskustvo je jedan proces prilagodbe koji osobi omogućava jedno zagledavanje u ono što se pojavljuje kao figura od interesa u takvim stanjima.

U tim povlačenjima otvara se mogućnost odustajanja od neprimjerenih nastojanja, odnosno odustajanje od neprimjerenog entuzijazma koji vodi do destrukcije i otvara mogućnost novim načinom bavljenja određenom situacijom. Kao da jedan odmak od svega i povlačenje u sebe čini bolju perspektivu za sagledavanjem svih elemenata oko nas koji nisu vidljivi kad je osoba stalno uključena u sredinu i ko-kreira jednu dinamiku i stil bivanja u toj okolini. To je vrlo važno iskustvo bića jer neke ideje, zamisli… dolaze samo kad smo u „mračnom“ stanju. Cilj takvih povlačenja je otkrivanje onoga što nam je značajno u tom trenu.

Vrlo često depresiju kao kreativno povlačenje prate izmiješani osjećaji tuge, radosti, strasti, nekakvo melankolično raspoloženje. Tuga je neizostavni dio procesa povlačenja, tuga kao da produbljuje prostor u kojem će se kasnije nastaniti mudrost, nove misli, novi osjećaji, nove vrijednosti i filozofije života. U tim procesima povlačenja biće kao da traži neki novi pokret i depresivno iskustvo postaje „mjesto“ gdje se stvaraju novi snovi i nove projekcije života. U ovim fazama,„izvana“ vrlo često izgleda kao da se ništa ne događa, kao da je sve usporeno i kao da je sve stalo. Međutim, „iznutra“ se događa mnogo toga, psihološki svijet kao da cvate i raste u punom smislu a plodovi, kad sazriju, će se manifestirati kroz nove pokrete koje će osoba raditi. Kad se gleda na ovaj način, depresivno kreativno iskustvo postaje poziv za promjenu.

Vrlo često se dogodi da netko nije svjestan da povlačenje može biti i samo kratkotrajno te ne prepozna te fine znakove koji ga pozivaju na povlačenje. Ti fini znakovi mogu biti gubitak interesa za ljude, pojave, aktivnosti… koje su dotad bile izvor zadovoljstva. Tada se često dogodi, kad osoba sama sebi ne zna pomoći, da se sam život pobrine za to pa nas npr. gripa stjera u krevet, dobijemo neku virozu baš za vikend, slomimo nogu, ozlijedimo se na neki način i završimo u bolnici na 15 dana…

Vrlo je bitno depresivno kreativno iskustvo razlikovati od depresivnog poremećaja. Kod depresivno kreativnog iskustva, osoba izlazi s radošću, ozarena, ima novi identitet i nema osjećaja krivice. Depresivni poremećaj vrlo često prati osjećaj krivice – prilikom rođenja osobi je dat život, odnosno određena količina životne energije. Tu energiju ponesemo dalje sa sobom u život i kao da nam je dana odgovornost što činiti s tim. Kod depresivnog poremećaja ta energija se ne manifestira prema van, u okolinu već se okreće unutra, unutar same osobe i počinju neki procesi koji nisu dobri za osobu.

Zato depresivni poremećaj prati osjećaj krivice i pasivne agresije, jer osoba ne ispunjava ni za sebe ni za drugoga ono što je rođenjem obećala i za što je odgovorna. Prilikom razlikovanja depresivnog kreativnog povlačenja i depresivnog poremećaja prate se manje suptilni znakovi i više očite pojave kao što su prisustvo samoozljeđivanja (pojava alkoholizma, autodestruktivnih radnji….), pojava tjelesnih simptoma (problemi spavanja, hranjenja, mučnine…) i ekstremne obrane (da li je ponašanje rigidno, tvrdoglavo…jer tada ponašanje nije u funkciji transformacije već je samo sebi cilj a tada je destruktivno). Kolikogod depresivno kreativno povlačenje, gledano i opisano na ovakav način, može izgledati kao romantično i poželjno iskustvo, važno je biti svjestan da ovo nije „okvir“ u kojeg se pokušava staviti depresivni poremećaj. Vrlo je bitno potražiti pomoć ili savjet stručnjaka i biti oprezan i odgovoran prema vlastitoj i tuđoj psihološkoj dobrobiti jer depresivni poremećaj je ozbiljni poremećaj i uzrokuje duboke patnje onome tko ga ima.

 

Andrijana Dominis, prof. psihologije i geštalt psihoterapeut