Navigation Menu+

Snovi – kraljevski portal u nesvjesno

Posted on ožu. 24, 2015 by in Rast i razvoj | 0 comments

the future  of dreams

Od davnina se ljudi bave snovima i pokušavaju spoznati njihovu funkciju, značenje koje imaju i poruke koje nose. Snovima se bave religije, filozofija, medicina, psihologija…. San je područje neke druge stvarnosti gdje zakonitosti i pravila realiteta ne vrijede. Ta druga stvarnost nije ni manje ni više važna, samo je drugačija. Ima svoj drugačiji jezik a to je prvenstveno jezik simbola koji je individualan i drugačiji kod svakog drugog čovjeka. Taj jezik simbola je nepravilno tumačiti jezikom realiteta već ga se tumači u kontekstu značenja i poruke koju nose snivaču. Svaki san nosi značajnu poruku onome tko ga sanja, nosi poruke iz onog dijela psihe koji je nesvjestan. Upravo u tom dijelu psihe se nalaze nepresušni potencijali nečijeg stvaralaštva, kreativnosti i kapaciteta za suočavanjem i pronalaženjem svog mjesta u realitetu u kojem živi, radi, voli, stvara, putuje, pije, jede, druži se…

U psihoterapiji snu se pristupa individualno i svaki san svakog snivača se doživljava kao poseban „paket“ poruka baš osobi koja ga sanja te kroz terapijski proces, terapeut zajedno s klijentom traži značenje koje san ima za snivača. Na jednom snu se može raditi tokom jedne seanse ali jedan san može nositi puno potencijala za rad na mnogim seansama. Pretpostavka je da svi element sna prezentiraju neki aspekt osobe koja sanja san, i da u toj posebnoj konstalaciji elemenata koja se manifestira u snu kroz priču, emocije koje prate priču, likove, scene… nosi  poruku sanjaču – možda je vrijeme da se probudi po pitanju nekih važnih aspekata u realitet, možda zato što je trauma prošla i poziv sna u obliku noćne more da je sada sve u redu. Sva ova tumačenja su vrlo individualna i ne mogu se generalizirati. Najčešće se u psihoterapiji rad sa snom temelji na identifikaciji klijenta s pojedinim elementima sna i dijalogom između pojedinih dijelova sna. Što to znači? Pojednostavljeno, to znači da ako je osoba sanjala mačku koja hoda po rubu željezne ograde a vani je puni mjesec i upravo je došla do pune kante smeća kad se snivač budi, snivača se poziva da se identificira s mačkom, pa s ogradom, kantom za smeće, mjesecom… te se potiče dijalog tih elemenata. Potom se iz dijaloga koji se razvija snivaču omogućava uvid kroz relaciju tj. utvrđivanje veze s onim što se osobi događa u realitetu.

Vrlo važno pitanje pritom je – „Kakve veze ovo ima s tobom u stvarnom životu? Podsjeća li te ovaj dijalog na nešto iz tvog života?“. Samo tumačenje sna neće rezultirati promjenom u stvarnosti. Ono što se može mijenjati je vlastito ponašanje i kreiranje vlastite realnosti na taj način. Dobivanjem uvida kroz san, odnosno kroz psihoterapijski rad na snu, kao da se osobi daje mogućnost da preuzme odgovornost da ono što će dalje učiniti u svom životu više ne ovisi samo o dešifriranosti sna već o ponašanju i konkretnim akcijama koje osoba poduzima da bi doista i živjela svoju istinu. Pri tom se osobu ne podržava da svoje daljnje odluke i akcije temelji samo na uvidu dobivenim kroz san, već na temelju promišljanja i uzimanja u obzir svih elemenata u polju koji su joj dostupni. Kao da je uloga sna da podržava realitet, da podržava osobu u realitetu na putu življenja vlastitih snova. Kroz dobivanja uvida kroz san osobi se vraća neki dio, nekad negdje, spremljene i potisnute energije koju sada može aktivno i promišljeno koristiti u kreiranju vlastite stvarnosti. Vrlo sličnu funkciju u životu imaju i fantazije čija uloga u podržavanju realnosti, onoga što osoba jest u određenom kontekstu, je neprocjenjiva. Ista fantazija, kad se provede u djelo, najčešće ostavlja osobu razočaranom, kao da je izgubila od svoje „fantastičnosti“ kad se dovela u realitet. Kao da fantazija treba da ostane paralelna sa svijetom realnosti.

Također, u psihoterapiji se sa snom može raditi na način da klijent nacrta svoj san, da ga dovrši na način kako želi, da ga kreira te da na taj način eksperimentira sa svojim potencijalima i istražuje svoje vlastite kapacitete i mogućnosti. Takav „istraživački“ pristup podržava klijenta u njegovim novim i bolje prilagođenim načinima ostvarivanja odnosa u stvarnosti, a time i povećanju kvalitete življenja.

 

Andrijana Dominis, prof. psihologije i geštalt psihoterapeut